''Foliranti'' Momo Kapor

Momo Kapor je beogradski pisac,slikar i zaljubljenik u svoj grad.Roman ''Foliranti'' je jedan od najlepsih romana koje sam ikada procitala.Govori o Beogradu krajem 50tih i pocetkom 60tih, o malim stvarima koje puno znace,o jednom prijateljstvu koje se jedanput moralo zavrsiti.Izdvojila sam odlomke za koje sam sigurna da ce Vam se svideti.



                                                                          ***

''Da li je moguca knjiga herbarijum?'' -pitao sam ugledne kriticare posle javnih veceri po radnickim univerzitetima.
-Izvinite,mogu ja nesto da pitam-da li je uopste moguca knjiga-herbarijum u kojoj bi covek presovao neke dane i neka lica,poput lepih jesenjih listova opalih sa drveta?Za mene mnogo znace izvesne upotrebljene ulaznice za neke vec zaboravljene filmske predstave,fotografije sa zajednickih izleta gde stojimo u senci sume,mladi i skromno odeveni: sa nama su na tim slikama i nase devojke;pravo je cudo kako su mogle biti zaljubljene u nas;na tim fotografijama se trudimo iz petnih zila da zauzmemo sto originalniju pozu - neki od nas drze ispruzenu ruku prema socivu foto-aparata sa prstima u poretku slova V (Viktorija!), a ja obicno guram dlan ispred lica,trudeci se da licim na figuru ratnika sa bogumilskog srecka.
Devojke su nasmesene,izrazi na njihovim licima naliveni divljenjem:one jadnice veruju da cemo jednoga dana zaista postati poznati i bogatiji,one nam to veruju na rec - samo suma u pozadini cuti,nju nismo uspeli da obmanemo,ona je tu poput senke naseg foliranja.

                                                                          ***

Nismo ni primetili kako je Beograd preko noci postao najfilmskiji evropski grad.Posto su vec obrstili Italiju,Grcku i Spaniju,medjunarodni filmski lesinari su se poput jata skakavca srucili na Jugoslaviju.Otkrili su obecanu zemlju filma: pejzaze koji mogu uspesno da zamene preskupi Kolorado,udobne hotele,konjicu i gotovo besplatne statiste,mlade pedere spremne za svakojake usluge,dramske prvake koji pristaju da preuzmu za malo sitnisa epizodne uloge indijanskih poglavica,ruskih muzika ili medveda.Film je vec svugde procitano foliranje,sem ovde,u Beogradu,gde njegova rec jos uvek ima magican zvuk,gde se kamera smatra polubozanstvom,svetom spravom pomocu koje se ulazi u carstvo nebesko.
Beograd-otvoren grad-luduje za filmom.

                                                                          ***

I bas onda kada smo se izludirali do mile volje,zapadni vetar prestaje bez opomene,isto onako naglo kao sto je i stigao.Oblaci se spustaju sasvim nisko nad reku i uskoro krupne kapi kise dobuju po Peni  i nasim telima.Jedrimo noseni dugim pramenom stabilnog vetra kroz polegli oblak od koga se uopste ne vide obale.Oblak putuje zajedno sa nama,uzvodno,onda nas prestize, i Pena plovi prema velicanstvenoj dugi sto pemoscava Savu.Zelimo da proplovimo ispod duge i tako promenimo pol.Ale i ja cemo ponovo postati deca,a Mima nas stariji brat.Vetar je potpuno zamro.Vracamo,pokisli do koze,Penu u sidriste veslajuci sa dve kratke krmice.Mima sapunja glavu,ispira je u Savi nagnuta preko ivice jedrilice,a zatim je stresa poput mlade kuje.


U vreme druzenja sa vetrom mnogo smo se smejali. 


Comments

Popular posts from this blog

Fire walk with me /indication of Twin Peaks tv show/

Sweet Peach Too Faced Review

Some Shops With Aesthetic.Vintage.Grunge Clothes